„NE PADA SNIJEG DA POKRIJE BRIJEG, NEGO DA SE SVAČIJI TRAGOVI VIDE!“

U nedjelju, 8. listopada kod podnevne svete mise, vjernici župe Cernik kod Nove Gradiške, u molitvi su se prisjetili jednog od najpoznatijih gvardijana ovdašnjeg Franjevačkog samostana, o. Eugena Kukine , koji je pod tajnovitim okolnostima bio ubijen 9. listopada 1945. godine. Ovdje je službovao devetnaest godina , uz jedan kraći prekid. Možda je to razdoblje  u kojem je on službovao kao župnik i gvardijan u Cerniku bilo najteže u povijesti ovog samostana i župe. Možda se može uspoređivati s događajima“ iz turskog vakta“ kad je Cernik bio 155 godina pod Turcima. Umro je 9. listopada 1945. godine u bolnici u Rijeci, na Sušaku. U nekrologiju Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda stoji zapisano:“ Deveti listopada 1945. godine umro je u bolnici u Rijeci, na Sušaku, o. Eugen Oskar Kukina iz Varaždina. Bio je dugogodišnji gvardijan, župnik, vikar i vjeroučitelj. Boravio je na Trsatu, Cerniku, Našicama, Vukovaru i Bjelovaru. Za vrijeme liječenja od moždanog udara u bolnici u Rijeci  bio je okrutno ubijen po narudžbi OZNE iz Nove Gradiške. Umro  je u 52 godini života, 35 redovništva i 28 svećeništva.

 

ŠTO SE U STVARI DOGODILO?

 

  1. Kukina  je bio  jedan od najpoznatijih gvardijana u cerničkom franjevačkom  samostanu u razdoblju od 1940. pa sve do njegove smrti. Ovamo dolazi deveti veljače 1940.  i ostaje devetnaest godina uz jedan kraći prekid. Svojim sposobnostima, a osobito svojim prosvjetiteljskim radom,  duhovnim i fizičkim  zapeo je za oko tadašnjim vlastima, osobito onima koji su htjeli prigrabiti tu vlast. Osnovao je Katoličku Akciju koja je bila veoma aktivna. Tome u prilog išla je i činjenica da je već u to vrijeme ,u sklopu samostanu,  bila višenamjenska dvorana s pozornicom i pravim kulisama. Pod njegovim vodstvom mladež je bila vrlo aktivna. Mlade je poučavao na štednju.  Bio je snalažljiv tako da je  i u teškim materijalnim vremenima  gradio i obnavljao samostan.  Svojim radom stekao je puno iskrenih dobročinitelja. Ponekad je i sam uzeo čekić i druge alate i sam popravljao tamo gdje je trebalo. Svojim radom privukao je pozornost mnogih. Ni pola godine nije prošlo od njegova dolaska njemu je pošlo za rukom izgraditi zgradu područne škole i vodovod u Opatovcu. U modernoj školi bio je i sanitarni čvor s tuševima i tekućom vodom.

 

„ I TI SINE, BRUTE!“

Uz one vanjske neprijatelje o. Kukina imao je i unutrašnjeg neprijatelja, a da sam toga nije bio niti  svjestan.  Sredinom 1941. godine u samostan dolazi o. Mohor Horvat, jedan od stotinjak slovenskih svećenika koje su Nijemci prognali iz Slovenije u Hrvatsku. Sam Poglavnik, stoji zapisano u Kronici ovog samostana, se zauzeo da se slovenski franjevci i drugi  svećenici i intelektualci puste iz koncentracijskog logora u Požegi. Svi su oni bili lijepo primljeni od naroda, a posebno od domaćih franjevaca. Svoju mržnju prema Nijemcima iskazivali su na poseban način u samostanima gdje su bili raspoređeni. Mnogi od njih su se i aktivno uključili u rušenje hrvatske države. Bili su partizanski kolaboranti. Tvrdili su da su Hrvati  nečastan narod, okrutan i krvoločan. Kroničar je napisao i svoju primjedbu napisavši kako su ustaše ubijali svoje neprijatelje samo u ratu, a slovenski partizani ubijali su svoje neprijatelje još dugo nakon prestanka  rataovanja! O. Kukina je  u  o . Mohora imao neograničeno povjerenje. Čak ga je imenovao i svojim zamjenikom u službi gvardijana kad je odlazio u Rijeku na liječenje. Braća su mu povjerila čak i pisanje samostanske Kronike. O. Kukina je imao česte susrete s vodećim ljudima u ondašnjim vlastima. Nerijetko je u ovdašnjem franjevačkom samostanu i  svoje imendane slavio zagrebački nadbiskup i kardinal , danas blaženi Alojzije Stepinac. Sve je to partizanskim doušnicima bilo  kao neprijateljski čin. O. Mohor je , nakon veleprevrata, stupio u OZNU kao politički komesar s posebnim zadatkom da vrši nadzor  nad svećenicima novogradiškog kotara. Kroničar je napisao da od prevelike  zauzetosti da pomogne partizanima nije više imao niti vremena slaviti svetu misu. O. Kukini su pripisali i rušenje srpske pravoslavne crkve u Šumetlici, selu nadomak Cernika. Neka je partizanka ,iz Vlaške Šagovine, optužila Katoličku Akciju rekavši da su  nju osnovali i da je vode ustaše!

Zbog svega ovog navedenog i još puno toga nenavedenog  Kronika franjevačkog samostana u Cerniku bila je 1945. godine, više od pola godine , zakopana u zemlju, da bi se u našim danima potvrdila ona narodna uzrečica  koja kaže:“ Zaklela se zemlja raju, da se svačije tajne znaju!“ Danas je ona „rudnik“ zanimljivih informacija o ne tako davnim vremenima.

 

ONO O ČEMU NE PIŠE SAMOSTANSKA KRONIKA

 

Nije nikakva tajna da se danas  zna tko je naručeni ubojica i tko je naredbodavac. Ni jedan ni drugi nisu živi ,ali njihova zlodjela ostaju utisnuta  u narodnoj usmenoj  predaji  za  sve generacije koje će doći nakon njih. Upravo ta narodna predaja govori kako je dotični izbo nožem o. Kukinu dok je dotični  ležao u bolnici na Sušaku u Rijeci. I ovo je zlodjelo bilo izvedeno „u ime naroda“!  Zanimljivo je da i današnji pobornici tog sustava smatraju da se radi o pravednom  djelu učinjenom svom neprijatelju. Vijeće Europe je, već u dva navrata svojim rezolucijama onim iz 2006. i 2009. godine, osudilo sve totalitarne režime u Europi prozvavši svakog ponaosob njegovim imenom i prezimenom: KOMUNIZAM, FAŠIZAM I NACIZAM!

Odgovori